ŠUB iz Novog Zagreba
Piše: Igor Jelinović
Štakor ugrizo bebu je bend iz Novog Zagreba šarenoga sastava i još šarenije glazbe. Već devetu godinu zaredom kao demo bend, svrstavaju se u okvire cirkus punka (tj. kako sami kažu punk u nekoj varijanti, ali bez okvira!). Bend predstavlja postavu koja je izmijenjena od dosadašnjeg poimanja punk rock benda – umjesto solo gitare uveden je sint, fokus nije samo na glazbi, ritmu, rifovima. ŠUB (akronim za Štakor ugrizo bebu) uz rifove svira i razne muzičke ukrase, od klasičnih do potpunog trasha inspiriranog Cro danceom, a velika pažnja usmjerena je na sam scenski nastup – kostimografija, scenski efekti, miješanje funkcionalnog s nepotrebnim i puno, puno dima…
Taj, potpuno drugačiji četverac izvrsno je sjeo na ionako vrlo neobično Rajkovo stvaralaštvo. Rajko, stvoritelj, autor, pjevač, ujedno i student kompozicije na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, zaštitno je lice i glas ŠUB-a. Pjesme ŠUB-a drugačije su po tome što su bezvremeske i bez povoda i cilja, bez politike i ideala, priče iz svakodnevnog života i bujne mašte.
Članovi benda dolaze iz 4 različita grada (Virovitica, Karlovac, Ivanić Grad, Zagreb), 4 različita svijeta i različitih glazbenih ukusa (od J.S. Bacha i renesansne glazbe, preko bluesa, jazza i makedonskog folklora, do Ramonesa, Toy Dollsa i Sex Pistolsa…), i te potpuno pomiješane struje čine ŠUB zanimljivim i neobičnim alternativnim bendom.
Do sad su odsvirali 40-ak koncerata u Hrvatskoj, proširili ime, glas, priču, stekli nešto publike i stabilnu situaciju u bendu (u ŠUB-u je kroz povijest sviralo 6 bubnjara i 6 basista!). Snimili su 2 demo singla – Dado 2005. i Trosjed 2009. U tijeku je snimanje albuma i prvog spota.
…
Razgovarali smo s Kuretom, menedžerom i basistom benda Štakor ugrizo bebu, karlovačkom komponentom ove circus mašinerije.
- Možeš li nam ukratko predstaviti svoj bend (tko svira, što svirate) i kako je pobogu došlo do imena Štakor ugrizo bebu?
Kure: Bend čine Rajko, Božo, Pero i ja, Kure. Sviramo aktivno od 2002. i uživamo u tome… Sviramo cirkus punk… Do imena je došlo sasvim slučajno – Rajko i Lucija, kao i većina tinejdžera, odlučili su negdje u 3. razredu 1. gimnazije osnovati bend. Naravno, svirat će se obrade Metallice i Maidena. Bez kompromisa. Tražili su ime i nikako… Tu su neko vrijeme stajali, a onda je frend Zekpu rekao – gle, uzmeš novine, listaš, vidiš Gužva u šesnaestercu, to je zauzeto, onda otvoriš crnu kroniku, vidiš Štakor ugrizo bebu i tako dalje… Taj primjer broj dva pokazao se kao vrhunski i nije trebalo ni kupovati novine. Onda sam u bend došao ja s ciljem da im skupim ostatak VIS-a i nakon 10 godina sve je potpuno drugačije… Osim Rajka, mene i imena benda…
- Koji su najveći glazbeni uzori tvog benda i kakva glazba svira u tvom automobilu? (Pitanje možda zvuči čudno, ali veliki broj glazbenika ne sluša glazbu koja je slična onoj koju stvara.)
Kure: Glazbeni uzori su nam razni. Svi dolazimo iz drugačijeg svijeta i drugačijih glazbenih ukusa… Ima tu Renesansne glazbe, Mozarta, Bacha, Beethovena, ima tu bluesa, jazza, Cro dancea, Toy Dollsa, Sex Pistolsa, KUD Idijota, LET-a 3, Trešnjevačkih mališana… Mislim da su nam zajednički samo Ramonesi… Što se glazbe u autu tiče, jedno vrijeme smo se vozili u starom Escortu sa samo dvije kazete – jedna je bila 90 minuta najjačih starih hitova Trešnjevačkih mališana, a druga je bila 90 minuta Ramonesa, Sex Pistolsa i Toy Dollsa… I tako godinu dana, bez puno mijenjanja… Poslije smo se počeli voziti s CD playerom pa je bilo i više glazbe… Tada smo prešli na nama omiljeni Trash, takozvani Cro dance… I sve je postalo zajebancija… Nema više parola, tekstova, vrijednosti… Samo zajebancija… Danas mi je glazba stvarno bitna jedino kada je sviramo i kada želim nešto ciljano poslušati… U autu uglavnom svira neki radio, ali neprestano mijenjam stanice, čim krenu one reklame koje se vrte 100 puta dnevno… Užasno me to nervira… Ali kada slušam CD-ove, najviše se vrte Monty Python sings, Blues brothers soundtrack, Pekinška patka, Toy Dollsi… Neki dan smo Rajko i ja sjedili pola noći uz komp i youtube, pili pivu, prvo smo pogledali 20 izvedbi najboljih klavirista svih vremena (uglavnom su svirali Beethovena), a nakon toga sve snimke Pekinške patke i Sex Pistolsa s Exita 2008…
Inače, Legenda o ŠUB-u kaže da smo nastali zbog Teensa (dokaz da svatko može imati bend!), a počeli svirati i pisati pjesme zbog pjesme God Save the Queen. A sve je dakako počelo davne 2000. kada je Rajko lupio šakom o stol i rekao – Neka bude ŠUB!
- Kako je došlo do tvoje angažiranosti u bendu i baviš li se još čime osim glazbom?
Kure: Moja angažiranost je počela prije samog benda – frendovi Rajko i Lucija trebali su nekog da im okupi bend. Tako sam ja postao Menadžer (s velikim M), a nakon godinu dana počeo sam svirati gitaru…
Osim učiteljskog posla (informatika u osnovnoj školi) koji radim svakodnevno, do grla sam zapeo u film, a našao sam i super ekipu za to u Blanku… Bavim se hrpom stvari, svašta se nakupi, ali film i ŠUB su konstanta…
- Koji ti je najbolji koncert na kojem si bio?
Kure: Uh. U zadnjih par godina definitivno Rokaj fest, dan drugi kada su svirala dva najbolja svjetska benda, Toy Dolls i LET3. Inače, i jedni i drugi su imali još bolje koncerte u Močvari, ali sve je to nekako davno bilo…
Sjećam se jednog koncerta koji mi je ostao duboko u srcu i sjećanju – Psihomodo pop na otoku Zlarinu. Mislim da je to bilo 2003. Taman je umrla tradicionalna lokalna fešta koja se održavala 30-ak godina, svi su bili u nekom bedu i onda je dogovorena ta svirka… Usred mjesta, na otvorenom… Probudila se snaga, masa djece, mladih, starih… Veću feštu i pozitivnu energiju s obje strane bine još nisam doživio… Prašina se digla iznad kuća, bend je svirao valjda 3 sata, a za predgrupu se ponovo oformio stari legendarni otočki bend i prvi puta svirao na vrhunskoj opremi… Mislim da nema spektakla koji bi tu noć mogao nadmašiti…
- Može li se živjeti od alternativne glazbe u Hrvatskoj?
Kure: Može, ali samo duhovno… Ne, ne može se živjeti, ma rijetko koji bend uspijeva uopće biti u plusu od svoje glazbe, a kamo li da žive od toga… Srećom, to nikada nije bila ambicija ŠUB-a, i zato toliko dugo postojimo… Sviramo zbog sebe, a ako uleti neka lova, onda je to onaj dobar osjećaj nakon svirke, kada ujutro kupiš nove žice, palice, kabel, odmah naručiš nove bedževe… Nažalost, teško da će ti danas itko platiti studio, spot ili tiražu CD-ova… Međutim, proba ŠUB-a je meni, a vjerujem i ostalima, važan dio tjedna, jer radimo nešto svoje, guštamo i spremamo nešto novo, uvijek nekako poletan i pun ideja idem doma… A koncert je potpuno ispucavanje energije i pražnjenje glave, prijeko potrebno modernom zaposlenom čovjeku…
- Kada bi mogao birati, bi li veliku karijeru radije ostvario na filmu ili u glazbi?
Kure: U filmu, definitivno. Glazba je uvijek tu i uvijek se kroz nju praznim na neki način… Ali u filmu se punim. I ta kombinacija mi je pobjednička… Život mi je stvarno super tek kad imam 1 koncert i 15 minuta montiranog materijala mjesečno… Na kraju, ja smatram da ustvari i mogu birati… Možda ne veliku karijeru, ali tamo gdje se najviše guraš, to ti na kraju i krene… Naravno, uvjet je da imaš prijatelje koji te znaju zaustaviti ako lupaš glavom u zid…
- I za kraj, možeš li nam reći gdje vas možemo uskoro čuti?
Kure: Čuti i vidjeti na Myspaceu, a doživjeti u Samoboru 12.2. na fašničkoj demo pozornici i 14.2. u kinu Tuškanac, odmah nakon premijere filmskog inkubatora Blank. Sve zajedno će biti fešta za kraj velike Blankove donacijske akcije Rentaj svog anđela.
