Radio ide preko Save – Tri mjeseca duše mostarske

Klik klik na fotku za pravu veličinu.

17.1.2010.

Nakon tri provedena mjeseca preko Save, usuđujem se reći da ovaj grad ima dušu. Ne znam je li to zbog onog osjećaja kada vidim prekrasne nijanse zelene boje Neretve, pristupačnosti ljudi ili pak, odličnog menija u buregdžinicama. Često znam reći i da se sastoji od dva ili čak tri svijeta, s čime bi se mnogi složili. Zanimljivo je i izazovno živjeti u gradu gdje istodobno prevladavaju tri religije, što podrazumijeva različite običaje, zakone pa čak i različit smisao za humor. Fascinira sam ljudima, njihovom opuštenom naravi i spremnosti za bilo kakvu pomoć. Ako ikada odlučite posjetiti ovaj grad na Neretvi i nešto vam bude nepoznato, nemojte se ustučavati pitati.

Mostar se dosta opravio nakon rata, iako se posljedice, bile one oštećene zgrade ili srca ljudi, još uvijek osjećaju. Stoga sam ovaj put željela pokazati što se stambeno izgradilo u Mostaru, te gdje su smješteni studenti i kakvi su im uvjeti.

Dom Herceg Stjepan Kosača je mjesto gdje se odvijaju svi kulturni događaji. Tako sam ove godine imala priliki posjetiti “Mostar film festival” koji itekako puno znači ovom gradu jer grad nema kino, niti kazalište.

Postoji galerija ”Aluminij”. To je tužna, ali nepomirljiva realnost, s obzirom da grad ima dvadesetak tisuća studenata koji pristužu iz cijele Bosne i Hercegovine pa i šire. Ipak, sve ovo daje mjesta raznim samoinicijativama, te nastojanju da se ostane ukorak s događanjima.

No, utjehu u svemu tome pruža novoizgrađeni Studentski centar te novoopremljeni fakulteti. Na fotografijama možete vidjeti Građevinski i Filozofski fakultet koji su najmnogobrojniji po studenatima.

Na kraju sam stavila unutašnjost ruševine, nekad “Staklena banka”, koju biste sigurno zapazili u Mostaru jer se nalazi nasuprot predivno uređenog i očuvanog parka “Zrinjevac”. I u ovom slučaju, te dvije vidljive suprotnosti, stvaraju jedan ”crno- bijeli svijet”, gdje je bijelo, svakako, željena budućnost u očima Mostaraca.