Balearica, lyrica, disco & synthpop
BRUNHI – Lakše se piše
Kad pitate nekoga u Hrvatskoj da vam rastumači pojam balearic, najčešće dobijete mogućnost šaketanja ili tupi piljenjitis. Nekom ludom varijantom, u najboljem i krajnje rijetkom slučaju, dobijete bolnu grimasu nostalgije za vremenom unazad dvadeset i više godina, emotivni podsjetnik na ljeta i mladosti provedene po hotelskim terasama duž obale gdje se ipak malčice udovoljavalo turističkim standardima. Pa se tako na kakvom plesnjaku ili u redu za ćevape moglo čuti popularne grupe tadašnje, Pet Shop Boyse ili Soft Cell, pobogu. E sad, nije to skroz egzaktan opis onoga na što smo ciljali našim pitanjem al’ dobro, do nekog približnog vraga, neke slične esencije smo ipak došli.
Kad pitate nekoga u inozemstvu ovo isto pitanje, najčešće dobijete neodređeno mumljanje o zemljopisu ili ljepotama španjolskog otočja jer oni su svi u nekom trenutku svog života tamo bili na ljetovanju. Barem oni koji mogu i koji kao drže do sebe.
Kad pitate Brunhildu, djevojku iz Rumunjske koju slučajno upoznate u nekom zagrebačkom caffeu i koja vam srdačno preporuči album High Times, onda dobijete cijelu priču. Prije same priče, riječ-dvije o onome koji se skriva iza imena Washed Out.
***
Riječ je o mladom i netipičnom Ameru po imenu Ernest Greene. Koliko sam uspio doznati iz jednog intervjua, Greene je konačni materijal snimio u vlastitoj sobi jer mu je većinu vremena bilo dosadno kada se zajedno s roditeljima preselio u saveznu državu Georgiju. To se u ovih devet kraćih pjesama itekako osjeti. Stvarane su bez imalo pritiska, dodvoravanja ili potrebe da odgovaraju bilo kakvom glazbenom tržištu. Stilski, pjesme variraju od balearike, synth i trip popa do diskoidnih, veselih i ispranih maskenbalskih atmosfera.
Kako to obično biva s dobrom glazbom, ona neobično podsjeća na svog autora, kao da je njegov osobni energetski pečat. Tako je i ovaj Ernest, primjerice, izdao dva odlična EP-a i zahvalio se svim knjižbenicima koji su ga htjeli instalirati na dj turneju i višemjesečne promocije. - Zauzet je, kako kaže u tom intervjuu, s organizacijom vlastitog vjenčanja i potragom za bandom koji bi cijelu noć svirao pjesme Motowna, jer treba zadovoljiti sve generacije iz dvije slavljeničke obitelji.
***
Brunhilda, ili skraćeno Hilda ako hoćete, je rođena negdje u centralnoj Rumunjskoj, pred osnovnu školu obitelj joj seli u Bukurešt, tamo završava Pravni fakultet i živi sve do dana današnjeg. Djeluje kao iskrena i ispunjena osoba. Nama je ovdje zanimljiva jer se ponosno ubraja u skupinu onih koji su nedavno namirisali trag balearike. Postavila je sebi pitanje odakle dolazi taj lijepi i omamljujući prizvuk. Shvativši da je izraz nastao kao izvedenica iz naziva španjolske autonomne zajednice otoka pod nazivom Baleari, ona i blisko joj društvo odluče posjetiti ostrva. Nakon obilaska većine turističkih agencija, shvatili su, na svoje veliko razočaranje, kako je takav put nemoguć s njihovom malom ušteđevinom. Jedan je dečko iz društva, surfajući po internetskim tražilicama, pronašao oglas: Jeftinije i ljepše…od Baleara, Havaja i Okinawe! Pokraj neobično zavodljivog naslova, stajale su, s lijeve strane fotografije veoma komforne privatne kuće uz more, a s desne, prizori lude i razuzdane zabave na nekoj plaži, pod suncem i trskama. Ovo izgleda kao dobra opcija, slože se oni i, sa svojim džeparcem lagodni, završe negdje usred sparnog pijeska omiške rivijere. Glazba koju su mogli slušati u lokalnim barovima nikako nije odisala Balearima ili ljetnim hotelskim terasama. Prije je to zvučalo kao cajka iz neke rupe u Bukureštu. Brzo su sve reorganizirali i, pomirivši se s novonastalim uvjetima, ostatak vremena proveli na kupanju i razgledavanju okolnih prirodnih ljepota. Nisam je razumio što sad radi u Zagrebu ali što god to bilo, bojim se da Baleare neće tako skoro ugledati.
Piše: Tomislav Luetić
