Sjajna ploča čovjeka koji je najpoznatiji kao Legowelt - četiri interpretacije afričke glazbene filozofije kroz svemirski zvuk suvremene produkcije.
Postoji jedna šala koja datira još od prije nekih stotinu i dvadeset godina. Kaže kako je negdje u periodu osamdesetih godina dvadesetog stoljeća postojao samo jedan jumbo jet u čitavoj Africi. Nesebično ga je ustupila u najam britanska ili američka vlada kao dio nekog većeg poslovnog aranžmana. Taj su leteći stroj koristile sve afričke države, a legenda kaže kako je iz mjeseca u mjesec kružio od jednog do drugog glavnog grada. Tada bi ga državna avionska kompanija, na koju po određenom mjesecu dođe red, ofarbala u svoje matične domovinske boje i simbole. Avion su, razumije se, koristili samo članovi užeg kabineta Vlade, vojna vrhuška i najistaknutiji ljudi iz biznisa. Tako je primjerice elita iz Republike Zimbabve, koristeći usluge Zimbabwean Airlinesa, bila prisiljena sve diplomatske, ekonomske i vanjskopolitičke aktivnosti strpati u jedan ožujak. Taj su mjesec proveli praktički u zraku i po pločnicima dvadesetak svjetskih metropola. Ghana International Airlines jednom prilikom dobiva avion u prosincu i njihovo vodstvo provodi boležljiva četiri tjedna po hladnim alejama Stocholma, Chicaga ili Sankt Petersburga.
Zanimljivo je pogledati jedan primjer iz tekuće 2109. koja se upravo munjevito bliži svome kraju. Sad su već svi svjesni realnosti kako živimo u takozvanoj eri kozmobilizacije.
Kao što možda znate, uskoro se u gradu Abbis Abebi (nije tipfeler, op.a.) odvijaju lokalni izbori. Kandidata je puno, nikad više, čak se kandidirao i jedan robot koji inače obavlja ulogu kućne čistačice, što je prvi ovakav slučaj zabilježen na afričkom kontinentu. Naravno, opći galaktički zakonik ne dopušta robotiziranim subjektima da kreiraju svoje političke manifeste ali sindikat robota je toliko ojačao na zemlji u zadnjih desetak godina da se danas gotovo ne može zamisliti ozbiljna vlada bez barem jednog predstavnika kao određenog privida parlamentarizma. Tim više, ljudsko stanovništvo, koje čini oko deset posto populacije (ostalo su, kao što znate, roboti, poluroboti i GMO životinje), dočekalo je ovu vijest s osmijehom na licu i okarakteriziralo kao pozitivan demokratski happening za grad Abbis Abebu.
Glavni pretendent na poziciju gradonačelnika je polučovjek-polurobot, doktor primarijus Julius Vene Mulama, aktualni šef grada koji se bori za svoj treći mandat. Taj kontroverzni bivši predstojnik katedre za koronarnu čipologiju na gradskom kozmoučilištu, istakao se u proteklih trideset i sedam godina, koliko su ukupno trajala njegova dva mandata. Na opću žalost svojih podanika, nije se istakao po dobru. Neosporno je kako usko surađuje s gerilcima koji drže ovaj grad više od pedeset godina, još od završetka velikog Fjumanskog rata iz tridesetih i četrdesetih godina.
Glavna tema ovih izbora je projekt započet nedavno – gradnja kozmičkog glazbenog centra u gradu Abbis Abebi s velikom misijom da lokalne glazbenike (koji još prakticiraju arhetipska glazbala poput plemenskog bubnja) konačno uvede u tajne digitalnih kozmičkih instrumenata. Mulama se našao na udaru protukandidata kada je ovaj povijesni projekt predao u ruke izvjesnom Dannyu Wolfersu III., anonimnom čovjeku od krvi i mesa, inženjeru iz Haaga u kozmičkoj kraljevini Nizozemskoj.
”Nećemo novi Haag!”, ”Ovom narodu je bio dovoljan jedan Haag!”, ”Taj čovjek otvara rane i baca nas u okove prošlosti!”, bile su samo neke od parola kojima su politički protivnici dočekali Mulamu na nož. Iz njegova stožera svakodnevno dolaze brojni demantiji u stilu: ”Čovjek Danny Wolfers III. nema nikakve veze s nekim fiktivnim prapovijesnim sudom, čovjek je samo slučajno rođen baš u Haagu.” ili, ”To su notorne gluposti, gospodin Mulama ima važnijega posla od besmislenog iskopavanja na groblju historije!”.
Ubrzo je taj slučaj, na prvi pogled uobičajeno lokalno komešanje, zainteresirao i širu afričku javnost. Komentirao se po kozmosalonima Abuje, Yamoussoukra i Tunisa čitav taj cirkus, raspravljalo i polemiziralo do dugo u noć. Neki su naravno bili kritičari takve ideje, činilo im se kako nema prevelikog smisla ulagati u skupi glazbeni centar. Drugi su pak bili puni hvale za gradonačelnika Mulamu, posebno dirnuti njegovim osjećajem za kulturna pitanja nakon strahovito burnog radnog vremena kojem je izložen, u kojem istovremeno spaja nespojivo, s jedne strane koketiranje s gerilcima, a s druge visok stupanj plodnog dijaloga s najrazvijenijim kozmičkim republikama.
Za vrijeme trajanja tih rasprava Dannyu III. je sve češće zvonio kozmofon. Morao je angažirati posebnu tajnicu za afričke poslove jer su se javljali redom, predsjednik Obale Bjelokosti, predsjednik Nigerije, Njegova uzvišenost predsjednik Egipta i tako malo po malo svi predsjednici - s istim pitanjem: Biste li gradili kozmički glazbeni centar i kod nas? Ubrzo je tajnica napravila raspored za sva pedeset i tri angažmana. Krenula je gradnja u Abbis Abebi. Mulama se zadovoljno osmjehuje i likuje pred javnosti. Tradicionalniji afrički ekonomisti su takav razvoj događaja okarakterizirali kao prvi slučaj kozmonopola u povijesti.
Piše: Tomislav Luetić
