13. i 14.11.2009. @ MM centar i &TD
Teorija i praksa
”Za mene je glazba kao neko biće, nevjerojatno jaka sila koja nas koristi kako bi izašla na površinu.”
Piše: Tomislav Luetić
Otprilike tim riječima Matthewa Shippa u roli predavača/sugovornika, započela je još jedna radionica u sklopu N.O. JAZZ festivala. Nakon Williama Parkera preklani, Charlesa Gaylea lani (napravio je od polaznika radionice zanimljiv minijaturni kvaziorkestar koji je imao solidan nastup u sklopu festivala), evo i njihovog prijatelja, također vrhunskog njujorškog glazbenika.
Kako se prvi dio radionice tiče isključivo teorije, red je da se ovdje spomenu i predstave ključni pojmovi kojih se gospodin Shipp zajedno s okupljenom svitom dotaknuo u svom izlaganju.
Što se misli pod etiketom free jazz? Matthew je naravno skeptičan i oprezan s ovakvim klasifikacijama i najradije bi se zvao modernim glazbenikom. Otuda je zapravo i krenulo predstavljanje polaznika radionice. Imali smo zanimljivu kombinaciju: profesorica koja svira orgulje, jedan od najpoznatijih hrvatskih basista, student gitare, saksofonist – glazbeni kritičar, bubnjar rock banda i tipkač ovih redova kojeg s izvođenjem glazbe povezuje jedino laptop. Je li itko iz ovog društva ikad nastupao u nekom free jazz projektu? Možda, i to onda kada te činjenice nije bio pretjerano svjestan. Mislim da je Matthew htio reći kako u glazbi ne bi trebalo biti toliko bizarnih podjela i maski, slobodni smo izgraditi vlastiti izričaj i razlikovati se od većine. Tko god je vidio njegov nastup mogao se uvjeriti kako je on to uspio - razvijanje vlastitog glazbenog identiteta.
Ako ne shvatimo glazbu kao rutinu i zabavu (što je svakako super i za svaku hvalu ako to želite) ili kao puko reproduciranje zapisanih nota (što je također potpuno legitimno), potrebno je imati ideju. Ideja je ono najuzbudljivije i najvrednije u nama što pokreće cijeli proces nastanka glazbe. Ideja dolazi iznutra, iz podsvijesti se grana i maše krilima pa kroz prste izleti u obliku ptice.
A što nas opće tjera da sjedamo za klavir ili uzimamo gitaru u ruke? Inspiracija, onaj duboki osjećaj spremnosti za veselu potragu u nepoznato. Inspiracija i reakcija.
Slobodna ptica leti svojom voljom u kojem god pravcu poželi. To se zove improvizacija. Kako improviziramo? Diskusija u MM centru dala je jedini donekle točan odgovor – to je u potpunosti individualno i ovisi isključivo o vama. Još jedan način da se opustite i osjetite, čujete glazbu. Pa bilo da se onda upustite u tap soliranje poput našeg polaznika Buča ili se igrate s ritmom ili bojama u primjeru našeg bubnjara. Jedan zanimljivi ton u toku rasprave o improvizaciji dao je kolega saksofonist, rekavši da je improviziranje neka vrst psihoanalize među ljudima s kojima dijelite pozornicu. To je nedvojbeno točno, jer da ne postoje izazovi i natjecateljska kemija na sceni, tko zna koliko bi nezaboravnih dionica ostalo neodsvirano.
A što nas uopće tjera da sjedamo za klavir ili uzimamo gitaru u ruke? Inspiracija, onaj duboki osjećaj spremnosti za veselu potragu u nepoznato. Inspiracija i reakcija.
Jedno od pitanja bilo je i kako se spremati za nastup. To je opet stvar pojedinca, radi li se o ljestvicama, razgibavanju prstiju, slušanja raznih tonova ili jednostavno – ne spremati se za nastup uopće. Kako glazbenik doživljava nastup? Postoji li jasna razlika između skladatelja i performera? To su samo još neke od mnogih tema koje su otvorene.
Na kraju je pričao o svom putu, učiteljima i glazbenicima koji su ga motivirali da se razvija i danas bude jedan od najzanimljivijih pijanista u svijetu jazza. Osim performansa, bavi se privatnim podučavanjem studenata i vodi malu ediciju Blue Series u sklopu Thirsty Ear Records. Surađivao je s raznim umjetnicima svoje generacije iz čega su proizašli hip-hop albumi, elektronski projekti i suradnje poput one s Antipop Consortiumom.
Pokazao se tog jutra kao veoma smiren, zabavan i koncentriran sugovornik. Za svakog od nas polaznika dao je nešto svoje. Na kraju ga je profesorica zamolila da nam pokaže nešto na klaviru. Pozvao ju je na večerašnji koncert, a za sutra nas podsjetio da ponesemo instrumente.
Sljedećeg popodneva, vidno svjež kao da je sinoć ležao pod dekom, a ne bjesomučno tipkao po klaviru na koncertu, Matthew Shipp je konkretno nastavio tamo gdje je jučer prekinuo diskusiju. Polaznici radionice su dobili priliku da zajedno s njim, kao nekom vrstom mentora i usmjeravatelja, iskušaju pozornicu &TD-a. Bila je to zabavna improvizacija na teme i ideje koje je slušajući, u hodu osmišljavao pedantni i zaigrani Shipp. Za klavirom je bila profesorica koja se pokazala kao vrhunski pijanist i, po mom sudu, osoba koja se najviše oslobodila slušajući Matthewova predavanja. Na basu je bio Buč, vrhunski majstor tog instrumenta, u svakom trenutku instinktivno spreman na eksperimentiranje ili podređivanje kolektivu. Gitaru je svirao, po mom sudu, najveće otkriće u ovoj ekipi, pogotovo u smislu jazza, mladi student gitare Andrej koji zvuči nevjerojatno zrelo i zanimljivo. Za bubnjevima je bio Stjepan koji je itekako pokazao da posjeduje potencijal za prelazak iz rokerskih u jazz vode, što mu od srca želim da uspije.
A što je radio taj tip Shipp kojeg stalno spominjem? Postavio bi okvir, primjerice, svirajte bluz iz c, pratite vojni marš bubnja, naslanjajte se lagano na bas, slijedite gitaru… Davao zanimljive savjete, poticao na sviranje, stvaranje, izbacivanje svake naučene šablone. Nakon razbijanja početnog grča, na trenutke, stvar je zaista zvučala uvjerljivo i da se ove glazbenike zadržalo na okupu još barem desetak sati, mislim da je sigurno mogao biti snimljen materijal dostojan objavljivanja kao album ili mala ploča.
Stoga je zaista šteta što se više ljudi nije prijavilo na radionicu, bez obzira radilo se o profesionalnim glazbenicima ili pukim amaterima. To su rijetke i jedinstvene prilike da, ako ništa, zasvirate i popričate s nekim od koga zaista možete puno naučiti i prenesete sva pozitivna iskustva na sebe i ljude koji vas okružuju. Ova je radionica u tome uspjela i pokazala pravi put.
[...] Klkinite za ostatak teksta. → [...]