N.O. JAZZ
Noć druga: Matt Darriau’s Paradox Trio, Vijay Iyer, Franolić-Čulap Duo – 11.11.2009.
Piše: Igor Jelinović
Druga večer N.O. JAZZ festivala, započela je u potpuno drugačijem ozračju od prethodne. Klijentela starija, zrelija, u manjem broju; atmosfera kazališna. Ako je leit motif prve večeri bio New York i Sjedinjene Američke Države, krilaticom druge večeri ovogodišnjeg N.O. JAZZ-a mogli bismo označiti egzotiku. Paradoksalna je to činjenica na prvi pogled, baš iz razloga što, za razliku od prve noći, čak dva od tri izvođača slove za američke glazbene stvaraoce, štoviše newyorkške, a treći je domaći. No kopajući malo dublje ispod površine, nikakvog paradoksa tu nema. Kao što ćemo vidjeti iz teksta koji slijedi, malo je tu uistinu američkog, osim samog jazza naravno : ). Što se tiče egzotike, vrlo je relativno što je kome egzotično, tako da se u ovom slučaju naravno misli na ono što je egzotično zapadnoj kulturi i srodnom svjetonazoru.
Večer je otvorio Vijay Iyer, newyorkški jazz pijanist indijskih korijena inspiriran afričkom, azijskom i europskom jazz, te klasičnom glazbom, ali i američkom soul, funk i pop kulturom.
Briljantna i srčana izvedba mladog pijanista, koji je ovog puta nastupao samostalno, i to po prvi put, kako je sam rekao, u ovom dijelu svijeta, jednostavno je preplavila Veliku dvoranu Teatra &TD i uskomešala slušatelje u njihovim sjedalima. Fluidna improvizacija, kompleksna struktura, ritmičan groove, pulsirajuća harmonija na tragu dodekafonije, te inovativna građa i forma samo su neke od sintagmi kojima bi se mogla opisati autorska glazba mlade zvijezde suvremene jazz scene. Osim virtuoznih kompozicija s njegovim potpisom, Vijay Iyer je i vrsni interpretator, koji u skladbe svojih uzora (konkretno sinoć Duke Ellington i Michael Jackson) unosi neočekivane varijacije, na trenutak usporavajući, pa zatim breakajući osnovnu temu, odnosno prvo raznježujući, pa zatim ritmički izazivajući publiku. Sve je to i vrlo psihodelično na trenutke (kao u slučaju kratkih kompozicija za vantjelesna iskustva), s neizbježnom dozom humora. Posebno valja pohvaliti Vijayev topli i zaigrani odnos s publikom kojoj se često obraća i koju uspješno šarmira. Od svih, njegov bih nastup okarakterizirao najmanje egzotičnim, ali zbog toga nimalo manje vrijednim. U sjedećoj koncertnoj atmosferi dočekali smo kraj sedamdeset i pet minutnog Iyerovog nastupa, te otišli na pauzu puni impresija.
U 22 sata na scenu su stupili Matt Darriau’s Paradox Trio, glazbenici zbog kojih se većina posjetitelja i odlučila večeras okupiti u Teatru &TD.
Prava je šteta što Velika dvorana ima nakošeni pod (uz sve njegove prednosti) i što su, uz to, u središtu tog poda bila postavljena sjedala, jer je glazbeni izričaj kojim se Matt Darriau’s Paradox Trio sinoć predstavio kao stvoren za ples i sedukciju. Stalno mi se pred očima odigravao scenarij u kojem bi ovu glazbenu eksploziju života, boja, turskih i afričkih melodija, pomiješali s izvijanjem na podiju i tjelesnom seksualnom energijom, sve to naravno u duetu, kao što se to radilo u jazz klubovima dvadesetih godina prošlog stoljeća. Jazz je izrazito seksualna glazba, posebno kada je u duhu dixielanda, a začinjen mirodijama Turske, Afrike, Makedonije, Irske, Irana i ko zna čega sve ne, vodi u delirij i rapsodično slavlje kakvo se rijetko viđa.
Šteta, stvarno šteta što nije bilo uvjeta da se tulum rasplamsa, jer bilo je tu seksualnih vibracija koje su strujale iz Darriauovog saksofona, a bilo je i nježnih ljubavnih tema idealnih za sentiše….na samom kraju, istina, kvartet se dao u psihodeliju u stilu hipnotičkih kompozicija Milesa Davisa s kraja šezdesetih (ali naravno na etno bazi), ali dotad bi već svi bili toliko rasplesani zbog glazbe koja je prethodila, da bi i na mnogo kompliciranije zvukove reagirali pokretom. Inače Matt Darriau, koji njeguje white trash imidž sličan glumcu Jasonu Leeu (za one koji ne znaju junak serije My name is Earl ), virtuozno, ali i bez oscilacija vlada kojim god puhačkim instrumentom se posluži. Naredao ih je sinoć četiri ili pet, od saksofona, klarineta, trube, nekih čudnih frula i flauta, a da ni u jednom trenutku njegov izričaj nije ostao nedorečen. Ipak, saksofon je njegova prva ljubav, pa s njime u rukama ipak zvuči za nijansu iskrenije, a i nekako izgleda prirodnije. Od ostale trojke, svaki je priča za sebe. Makedonski perkusionist, koji je u posljednjoj skladbi službenog dijela koncerta imao solo na afričkom bubnju potpomognut činelama, oduševio je već otprije razgaljenu publiku, isto kao i gitarist koji je svojih pet minuta slave doživio na bisu kada je nevjerojatno kompleksno i razgaljujuće odsvirao svoj solo. Posebno je zanimljiva energija koja vlada među kvartetom; prijateljski se podbadaju i rugaju jedno drugom, da bi se potom kriomice nježno smiješili gledajući tikove na licu onog koji se posebno zanese u svoju dionicu. Dvorana je bila prepuna, skupilo se i dosta mladih ljudi, i ponavljam stvarno šteta što nije eskaliralo u ludilo za kakvo je imalo potencijala.
Za kraj se radnja preselila u Polukružnu dvoranu, te je uslijedila domaća poslastica u vidu dvojca Franolić-Čulap Duo, koji su kombinacija tradicionalne arapske lutnje i udaraljki.
Iako se naizgled radi o laganoj glazbi, u potpunosti akustičnoj i smirujućoj, ne smijete si dozvoliti da nasjednete na tu zamku, jer takva hipnotička psihodelija s okusom orijenta odavno nije strujala mojim ušima. Sve ljepote Islama i tisuću i jedne noći plele su kolutove u oblaku opijumskog dima, naoko opuštajući, ali zapravo kriomice pričajući neku puno dublju priču, a kada sam napokon došao sebi shvatio sam da ispred mene sjede dva dobroćudna zanesenjaka koji u cijelom tom ambijentu izgledaju pomalo smiješno. Nevjerojatna je snaga ambijentalne istočnjačke glazbe, čak pomalo opasna; definitivno nije za svakoga. Transoidno previranje po žicama lutnje i pokretačke minijature na udaraljkama, pripremile su me za počinak upravo onoliko koliko je i trebalo.
Bila je ovo večer triju potpuno različitih atmosfera, kroz koje su se ipak konstantno provlačila dva elementa: američki jazz i etno izričaj tzv. zemalja trećeg svijeta. Još kad bi se i na vanglazbenim poljima tako ujedinili…
[...] potražite ovdje. [...]