OPREZ!
Prvoklasni electro-funk, boogie i moderni soul
- Vince, što znamo o tom tipu?
- Ovako šefe… Na ulici je poznat pod imenom DâM-Funk, izgovara se Dame kao Damon. Rođen i odrastao tu, u Los Angelesu, pravo dijete ovog grada ako znate na što ciljam he he.
- Držite se bitnog, molim.
- Khm mmm… U redu šefe. Ovaj, sjedište mu je negdje u okolici Leimert Parka. Ne znamo točno koliko ima sljedbenika ni koliki broj ljudi drži na platnoj listi. Zabilježili smo u više navrata kako on i njegova šira ekipa, popularno zvani Funkmosphere, raspačavaju i kultiviraju prvoklasni funk, boogie, moderni soul i electro-funk. Šefe, ta stvar je velika, stariji pozornici na terenu kažu da sličnih aktivnosti nije bilo još iz vremena ”olovnih osamdesetih”.
- Ma šta kažeš?
- Njegove najnovije aktivnosti su obavljene pod kodnim imenom Toeachizown, tako da praktički govorimo o nekoj vrsti špijunskog posla… Radi se o više munjevitih akcija, do zadnjega detalja brižljivo isplaniranih i briljantno ostvarenih. Naš momak je jak šefe, Toaechizown je konceptualno djelo, podijeljeno u pet segmenata: LAtrik, Fly, Life, Hood i Sky. Nabija nam rogove i pritom ostavlja simbole iz svog vlastitog života! Otvoreno se poziva na Juana Atkinsa i Princea, naziva ih svojim mentorima…Vi znate koliko su nam problema ta dvojica zadavali. I još uvijek davaju. Kakav bezobrazluk!!! Produkcijski i organizacijski možemo konstatirati da se približio savršenstvu, ako takvo što postoji. Ili, recimo to ovako, toliko je dobar, a istovremeno neuhvatljiv da mu se možemo približiti kao što primjerice možemo prići jednoj Beyonce.
- Moramo nešto učiniti dovraga. Što kažu dežurni cinkaroši?
- Nitko od naših neće propjevati. Ili ne znaju ništa ili zaista cijene dečka. Radi se o tom njihovom vražjem uličnom poštovanju.
- Briga me za poštovanje tih razbojnika, pošaljite Fletchera da ih malo podmaže.
- U redu šefe. Ima još. Patrole su zabilježile kako drže golemo područje od 51. ulice na zapadu do 107. ulice na sjeveru.
- Pa to znači da praktički drže četvrtinu cijelog grada, bogamu! Zovite mi Rhondu. I ugasite taj bijedni ventilator, od njega se još više znojim.
U prostoriju uđe Rhonda, mala i preplašena tajnica u škotskoj haljini s velikim naočalama, kose svezane u konjski repić.
- Zvali ste?
- Donesi mi još jednu kavu i raspakiraj onu bocu whiskeya što je ostala od Dana zahvalnosti.
- Da… To jest, sigurni ste šefe?
- Naravno da sam siguran, bogamu. Donesi to i kreni što prije!
- Daaaaa, stiže.
- Šefe, što da radimo?
…
-Vince, odakle su tvoji?
- Carson City, Nevada, gospodine. Grad s najvećim palačinkama na svijetu.
- Poštedi me tih domoljubnih bizarnosti… Znaš kako kažu u mom kraju: patka će ti doći sama onoga trenutka kada shvatiš da patka ne postoji. Zatim je možeš mirno ustrijeliti.
- Nisam siguran da razumijem gospodine?
- Zasad ne poduzimamo ništa tupane. Naredi da pojačaju postojeće patrole, želim da sve ekipe rade danonoćno u tri smjene. Izvještavajte me svaka dva sata o svemu. Nitko nije svemoguć, prije ili kasnije će povući krivi potez, napraviti neku grešku… A onda je moj!
- Da, šefe! Da, gospodine!
- Kad to obavite, dogovorite mi za rano jutro sastanak s onim vještakom za glazbu, onim čudnim kanađaninom… Nakon toga ste slobodni, možete kući svojoj obitelji. Ja ću još neko vrijeme ostati i puniti prokletu papirologiju.
- Razumijem!
Notirajmo kako je razgovor između detektiva Vincea Dalla i kapetana Nicka Arrowsa završio negdje oko devetnaest sati. Sunce na obzorju prži kao da je tek prošlo podne. Grad Los Angeles je spreman za postepeni ulazak u divlji noćni provod. Još jedan radni dan u LAPD-jevom odjelu za glazbeni kriminal polako odmiče svome kraju.
Piše: Tomislav Luetić
