Lagana i hranjiva elektronika začinjena elementima rocka, soula i funka

RESTORAUNT SHAKE SPREE

          Gospoda Jamie Paton i Nigel od Bermondseya, poznati i pod imenom Cage & Aviary, stvoriše ovu lijepu ploču. Na svakoj strani nagaziše po jednu pjesmu, Television Train i Suburban ih zvaše, lijepo to sve u Britaniji isproduciraše, pa preko Amerike rasprostraniše.

          A da dobro skuhaše to što kuhaše, sporno nimalo nije. Uzeše malo iz one zgodne filozofije – sporo je brzo, zanijevši to s vodovodnom vodom, dodaše prstohvat soli i pokoju kap iz uljanice. Zatim, kako bijahu gospoda od duše, napušu malo duha i ljutog luka u to sve. Rekaše vjerojatno Jamie Nigelu, tu potekoše i koje suze al’ veze ne imade. U smjesu zatim uvukoše malo onog demonskog, ritmiku probudiše iz petnih žila, da vam glava radiše gore-dole. Iako se s tim ne hvališe pretjerano, vidim ja da u njih rokersko leglo sikće, iz tog ponešto na kraju ubaciše pa nam jamčiše bogatog okusa i osjećaja zadovoljstva.

         Onda nas posjedoše u svom restoranu zgodna imena Shake Spree, dadoše fini aperitif od jabučice, otvoriše nam teka i vrhunskog crnog vina. Okupiše respekta vrijedan orkestar koji bez stajanja sviraše i sviraše dok ne iznemogoše, a društvo im se smijaše… Na njihovu meniju bijaše Bacha, Chopina, obradica-dvije Joe Cockera ako me dobro sjećanje poslužiše, vino bijaše ekstra omamljivo. Pred ulazak glavnog jela dirigent svečano najaviše, a onda gramofon reproduciraše ploču. Gledamo mi kako svi gutahu ovaj bogati hranidbeno-zvukovni lanac, rulja plesaše, ljudi se spariše i večer do jutra potrajaše.

          Novi dan svanuše, a domaćini ljubazno taksi službu naručiše, otpratiše nas na prednja vrata, utovariše u voz i pozdraviše. Omamljeni kakvi bijasmo, odzdravismo i pozaspasmo na putu kući. Navečer kada se probudismo, sjećasmo se ljepote i snage koju osjećasmo za slušanja tog prvoklasnog zvučnog menija. Željasmo toga još i zato se ubrzo tamo i vratismo.

Piše: Tomislav Luetić

Objavljeno: Tuesday, 10.11.2009
RSS za komentare: RSS 2.0.