Mađija
Jako mi je drago što ovdje mogu pokušati pisati o ploči koju je nemoguće predstaviti riječju.
Tokom poplave mehaničkog šarenila, kiča, pretjerivanja i poze u suvremenoj gradskoj glazbenoj produkciji, nedavno se pojavilo jedno izdanje koje me stvarno ispunjava stvaralačkim zanosom, ljubavlju i srećom. To je zapravo nastavak dalekog putovanja kojim su uspješno hodili apostoli, mistici, poglavice, astronauti, šamani, učitelji, Bogovi, Mozart, Bach, Chopin, Mahler, Motown, Carl Craig, Derrick May, Tangerine Dream, Autechre, Cluster, Boards of Canada i drugi istraživači. Radio SC se ovoj mirnoj ekspediciji nastojao pridružiti u mnogim terminima, najčešće u emisiji Back Home i nizu kompilacija pod nazivom Štit od šefa. Ili još bolje – štit od nas samih. Što istražuju ovi glazbenjaci i zanesenjaci, pitate? To je, dragi moji dečki i cure, čista mađija. Je, majke mi.
To je potpuna sloboda u nastajanju glazbe i vođenju ideje do savršenstva. Kao što sam naslov sugerira, radi se o uspravnim linijama tj. pjesmama koje nemaju ime već su podijeljene u četiri temeljna stupa od kojih je svaki označen rednim brojem. To vidjevši, kao da smo zbunjeni ali istovremeno spremni za ukrcaj i penjemo se u naš kanu.
Prvi stup je zagrijavanje i odbrojavanje prije polijetanja rakete koja se sprema lansirati u vaš um i natjerati ga da zajedno nastave letjeti, razmišljati i uživati u vožnji. Predigra, zahuktavanje motora, provjera disanja i opipavanje bila pred lansiranje. A onda odjednom osjetimo kako vijugamo u zraku poput metka.
Druga pjesma je već u svemiru, lebdimo poput neke male kapsulice i pulsiramo gledajući zvijezde kako osvjetljavaju beskonačni mrak. Ako vam je malo hladno ne bojte se, ovdje ne postoje godišnja doba ni vrijeme kao takvo. Naviknut ćete na bezbrižno plutanje kao što se dijete postepeno navikava na luftmadrac.
Treću razinu dostižemo kada se zakačimo na kometu koja nas brzinom svjetlosti vodi kroz galaksije, sazviježđa i ceste. Na tom putu nailazimo na brojne prometne znakove, bilboarde i panele, ali ovi su nekako bolji od onih u našoj zemlji. Govore nam - dobro ste, na pravome putu, samo naprijed, držimo vam palčeve za razliku od onih tuzemnih koji vrište – ružnjikavi ste, kupite ovaj sapun, obrijte taj busen, skratite nos…
Na koncu, u četvrtoj fazi, sudarivši se s kišom kamenja, bacilo nas prema osamljenom svemirskom otočju na kojem slušamo high-tech dub koji ovdje fijuče kroz atmosferski tlak. Zavaljeni u visećoj mreži, već pomalo umorni i puni dojmova, spremamo se malo odspavati.
Moritz von Oswald pred sintisajzerima i samplerima, Max Louderbauer kao analogni sinth i Vladislav Delay na bubnju i perkusijama.
Laka vam noć i hvala što ste sudjelovali u današnjem programu.
Piše: Tomislav Luetić
